Oslikana poezija,misli,citati,aforizmi...
Minijature
nedjelja, 2. studenoga 2014.
Nikita Stanesku - Najkraća ljubavna pesma
Najkraća ljubavna pesma
Kaži mi, kada bih te jednog dana zgrabio
i stopalo ti poljubio
ne bi li posle toga malo hramala
u strahu da mi poljubac ne zgnječiš.
Nikita Stanesku
subota, 1. studenoga 2014.
Ljubivoje Ršumović - Babaroga
Babaroga
Ima jedna pećina stroga
U kojoj živi baba Roga
A ja sam valjda razumete
Jedno veoma hrabro dete
Pa sam rešio upravo stoga
Da joj pokažem njenog boga
Ali valjda znate i sami
Baba Roga se krije u tami
Nosim joj limun, nudim joj krušku
Al’ ona ni da pokaže njušku
Da li postoji il’ ne postoji
Uglavnom, ona se mene boji.
Ljubivoje Ršumović
Ima jedna pećina stroga
U kojoj živi baba Roga
A ja sam valjda razumete
Jedno veoma hrabro dete
Pa sam rešio upravo stoga
Da joj pokažem njenog boga
Ali valjda znate i sami
Baba Roga se krije u tami
Nosim joj limun, nudim joj krušku
Al’ ona ni da pokaže njušku
Da li postoji il’ ne postoji
Uglavnom, ona se mene boji.
Ljubivoje Ršumović
Ana Ahmatova - Ne gledaj tako
NE GLEDAJ TAKO
Ne gledaj tako, u ljutnji ne mršti se
Ja sam tvoja ljubljena, ja sam tvoja
Niti pastirka, niti kraljica,
Čak ni monahinja-bogomoljka
U ovoj sivoj sam haljini od tralja
U cipelama izlizanih potpetica?
Ali, kao i prije, dajem vruć zagrljaj
I strah nosim u velikim zjenicama
Pismo moje ne paraj, mili
Ne plači zbog laži istinske
I dobro ga, na samo dno, sakrij
Na dno svoje torbe sirotinjske
Ana Ahmatova
Ne gledaj tako, u ljutnji ne mršti se
Ja sam tvoja ljubljena, ja sam tvoja
Niti pastirka, niti kraljica,
Čak ni monahinja-bogomoljka
U ovoj sivoj sam haljini od tralja
U cipelama izlizanih potpetica?
Ali, kao i prije, dajem vruć zagrljaj
I strah nosim u velikim zjenicama
Pismo moje ne paraj, mili
Ne plači zbog laži istinske
I dobro ga, na samo dno, sakrij
Na dno svoje torbe sirotinjske
Ana Ahmatova
Herman Hese - Ponovni susret
Da li si mogla da zaboraviš da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala, i da se neizmerna radost iz tvoje ruke u moju, s mojih usana na tvoje prelila, i da je tvoja kosa plava čitavo jedno kratko proleće ogrtac sreće mojoj ljubavi bila, i da je ovaj svet, nekada mirisan i raspevan, sada siv i umoran, bez ljubavnih oluja i naših malih ludosti? Zlo koje jedno drugom nanosimo vreme briše i srce zaboravlja, ali časovi sreće ostaju, njihov je sjaj u nama. Herman Hese |
Lepa Simić - Pod teretom sećanja
Pod teretom sećanja
Kotrljam se
kao iznemoglo sunce
stazama
što su u mladu trsku zarasle
Treperi lik
moga dede
kraj stare vodenice
Tamne senke
preskaču prašnjavi fenjer
i prazne dzakove
prekrivene paučinom.
Putujem
kroz zelena polja
nošena sarenilom
čarobnih ćilima
Ruke širim
u prazno
Umorna mi ramena
Zvuci rodne grude
vraćaju mi
detinjstvo na dlan
Noćas
nemam sna
Lepa Simić
Kotrljam se
kao iznemoglo sunce
stazama
što su u mladu trsku zarasle
Treperi lik
moga dede
kraj stare vodenice
Tamne senke
preskaču prašnjavi fenjer
i prazne dzakove
prekrivene paučinom.
Putujem
kroz zelena polja
nošena sarenilom
čarobnih ćilima
Ruke širim
u prazno
Umorna mi ramena
Zvuci rodne grude
vraćaju mi
detinjstvo na dlan
Noćas
nemam sna
Lepa Simić
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)