TVOJE RUKE
Tvoje su ruke produžena sreća djeteta.
Dva su zalutala grijeha, nemirne i nježne,
Tvoje ruke su dva uzastopna proljeća,
dva cvrkuta ptica, dvije pahulje snježne.
Vrhovi prstiju ko najsladje dirke trepere,
ko grančice breze, ko potok bistri u proljeće.
One su zalutali grijeh, molitve i kletve,
i požuda i čežnja iz njih u jatu polijeće.
Pred njenom kožom sve ljepote zašute.
Sa dlanova njenih i ptice se opijaju,
Pjesmom potiču na grijeh, ili tek nakanu slute,
svaku ariju pretvore u najljepšu melodiju.
Ruke su tvoje šapat najglasnije tišine,
sa kojih nur, svjetlost i nevine požude izviru.
Dvije su velike tajne što dodirom liječe,
most su preko kojeg sve slutnje naviru.
Rezak Hukanović
Nema komentara :
Objavi komentar