DA SE PREDSTAVIM
Ja sam ona ruka na njenom ramenu
sa fotografija pocepanih na pola.
Kad uzdiše i kaže nije mi ništa, ja sam to ništa
(i taj uzdah sam ja, bez mene bi se ugušila).
I onaj što joj se priviđa kad pogleda u retrovizor sam ja,
isti onaj iz anegdote: ko je to bio na vratima.
Ja sam sve u svemu.
Sve u svemu – niko.
Sve u svemu – ništa.
Goran Tadić
Nema komentara :
Objavi komentar