Sretna Nova godina

Arsen Dedić - Takvim sjajem može sjati

Takvim sjajem može sjati


Takvim sjajem moze sjati
ono sto je proslost sad,
sto ne moze da se vrati,
sto je bilo tko zna kad.

Ljubav nasa ranih ljeta
za oboje bjese jad.
Sad je prava, sad je sveta
kada vise nisam mlad.

Otkriva mi svoju tajnu
i zlocinac, starac sijed —
imao sam proslost sjajnu,
ganjao me citav svijet.

Pocast se na kraju primi.
Ide vrijeme, bije sat.
Pobjedom se poslije cini
izgubljeni neki rat.

Ove bitke, ove rane
otkrit ce ljepotu svu
kada budu stvari davne,
kad ne budu vise tu.

Ova jutra sto te muce 
pruzit ce i tebi sve
kada sutra bude juce,
a ti budes tko zna gdje.

Uzalud od ove noci 
trazis da ti vise dâ,
jer najprije mora proci
da se o njoj nesto zna.

Pravim sjajem moze sjati 
ono sto je proslost sad,
sto ne moze da se vrati,
sto je bilo tko zna kad.

Arsen Dedić

Srbija Forum

Sretan Božić

Sretan i blagoslovljen Božić

Sretna krsna slava Sveti Nikola

Aleksa Šantić - Moru

Srbija-Forum

MORU


Ala si divno, oj sinje more!
Pučini često šaljem ti gled:
U tebi tajne pjesme se hore,
A srcu mome svaka med.

Još kada mila po tebi zora
Razvije tihi vjetrića pir,
I spusti na te sa čarnih gora
Svjež, mio, bujan taj cvjetni mir,

Ti mnogo sličiš srdašcu mome:
Sad mirno spavaš, a sad si lav!
Ne trpiš bure koje te lome,
Na njih se vineš razjaren sav.

Mnoga te lađa teretom tišti,
A ti je trpiš, jer trpit znaš,
Al' kad ti srce srdžbom propišti,
Jednim je mahom ponoru daš.

Probudiš tvoje gromovne vale,
A svijet se čudi sili ti toj,
Velike lađe i s njima male
U stravi dršću gledeć ti boj.

Pa zdravo da si, oj sinje more!
Rado ti gledam pučine lik
U tebi tajne pjesme se hore,
Samo im mladost dočuje klik.


U Dubrovniku, 12. avgusta 1888. 

ALEKSA ŠANTIĆ

Miloš Crnjanski - Mizera

Srbija-Forum

Mizera Miloš Crnjanski

Kao oko mrtvaca jednog
sjaje oko našeg vrta bednog,
fenjeri.
Da l noć na tebe svile prospe?
Jesi li se digla među gospe?
Gde si sad Ti?

Voliš li još noću ulice,
kad bludnice i fenjeri stoje
pokisli?
A rage mokre parove vuku,
u kolima, ko u mrtvačkom sanduku,
što škripi.

Da nisi sad negde nasmejana,
bogata i rasejana,
gde smeh vri?
O, nemoj da si topla, cvetna,
O, ne budi, ne budi sretna,
bar ti mi, ti.

O, ne voli, ne voli ništa,
ni knjige, ni pozorišta,
ko učeni.
Kažeš li nekad, iznenada,
u dobrom društvu, još i sada,
na čijoj strani si?

O, da l se sećaš kako smo išli,
sve ulice noću obišli
po kiši?

Sećaš li se, noćne su nam tice
i lopovi, i bludnice,
bili nevini.

Stid nas beše domova cvetnih,
zarekli smo se ostat nesretni,
bar ja i Ti.
U srcu čujem grižu miša,
a pada hladna, sitna kiša.
Gde si sad Ti?

Beč. U revoluciji. 1918.
Za studentesu, Idu Lotringer