pub-2253380394260562

ponedjeljak, 30. siječnja 2017.

Mirjana Šarac - Nijansa





Нијанса

Ево ме како бојим крилати сан што даx одузима
што мисао кида а осмеx у звездани рој кује

Ево ме како са тугом под руку Ја луталица стара
нижем бисере од истине сјајне
и не дам том блиставом чуду из ока да кане

Ево ме наравно у кишноме дану
како делим неДељиво а множим неМноживо
како се од милине растапам без бола

Јер знам,
да све је ово моја боја,
нијанса што Живот мами

Мирјана Шарац

nedjelja, 22. siječnja 2017.

Duško Radović - Aforizmi



Kolicni je vrabac, a koliko je u njemu života i radosti. 
U njemu je, mogli bismo reći, samo duša.
Iz malog tela i velike duše lakše izrastu krila nego kad je,
kao kod nas, obrnuto.

Duško Radović


Morate imati neko, makar tajno mesto,
gde ćete praviti gluposti.
Glupost je potrebna zdravlju.
Sloboda da se prave gluposti je zdrava 
privilegija za koju se sami morate izboriti.

Duško Radović


Ima ljudi skromnih. 
Kada se ujutru probude, 
kada shvate da su još živi, 
da još uvek slušaju, gledaju i misle,
prva rečenica im je: Neverovatno!
Takvim ljudima uvek slobodno možete reći
koji je dan i datum,
ne prave pitanje, obraduju se svakom.

Duško Radović





subota, 14. siječnja 2017.

Momo Kapor - Magija Beograda - Dlan

Fotografija: Rodoljub Marjanović

Dlan

Iz vazdušnih snimaka Beograda moguće je, baš kao sa dlana, čitati njegovu prošlost, sadašnjost i budućnost.
Beograd na svom dlanu ima žuljeve, ima ožiljke, poseduje čvrstinu prijateljskog stiska, snagu opasne pesnice, mekoću milovanja.
Njegovi prsti : putevi što vode u beli svet – oni stari, carski, seljački, kolski, automobilski, magistralni : oni što presecaju nebo ispisujući za sobom duge bele pruge...
Linija karaktera : obrisi izrovašenih tvrdjava na Kalemegdanu.
Linija života : duga i često prekidana brazgotinama ratova.
Evo i linije ljubavi : to su obale Ada Huje, Ratnog ostrva, Ade Ciganlije i Male ade...
Linija izuzetne sreće : tok njegovih reka.

Momo Kapor


četvrtak, 12. siječnja 2017.

Đura Jakšić - Pijem...


Slika: Roman Velichko

Pijem...

Pijem, pijem... al' u piću
još se nikad ne osme'nu' -
kao da je rujnim vinom
bog polio hladnu stenu!

Posrne l' mi katkad noga,
družina se luda smije, -
al' se brzo smeha trza,
ko od jeda ljute zmije...

A ja pijem, jošte pijem...
U tom mi se srce para...
Ćuteći se samo igram
ljutim vrhom od handžara...

Ðura Jakšić

Momo Kapor - Magija Beograda - Nebo


Nebo

Iznad ušća Save u Dunav vitlaju se oblaci mešaju magle sa istočnim i zapadnim vetrovima – dramatično nebo nalik je na veliko poprište neke nebeske bitke. U bilo kom trenutku dana, na njemu se oslikava duhovno stanje njegovih žitelja.
Ljudi odrasli na kamenom bregu ispod tako uzbudljivog ekrana, moraju da budu široke geste, burnih naravi i promenljive ćudi. Ti ljudi, koji i pored svega ostaju u svom gradu – raskršću vetrova, dok ga istorija ruši i satire u pepeo, prekrivajući zemljom i naslagama lišća tragove naselja i iščezlih civilizacija, kadri su da uvek iznova podignu svoj grad, ležerno i bez velikih pretenzija – grad po meri čoveka. Udoban kao dobro poznata kafana na koju smo se navikli od malih nogu. Grad koji neće zastrašiti putnika-namernika svojom veličinom, ali će ga sa stotinu nevidljivih niti zauvek privezati za svoje srce.

Momo Kapor

Momo Kapor - Magija Beograda - Duh




Duh


Beograd ne voli da se slika.
Mrzi ga da pozira. Mrda se. Ne ispada lepo na fotografijama, i uvek liči na neko drugo mesto.
Nije to Pariz, koji ume da se mazi sa slikarima.
Ni London, koji zna da se umiljava fotografima.
Ni Rim, što se kiti suvenirima.
Ni Beč, zgodan da se ugravira u pepeljaru.
Ni Moskva, koja lepo izgleda kada se smesti u staklenu kuglu sa snežnim pahuljicama.
Ni Berlin – medved, kao privezak za ključeve.
Ni Budimpešta, koja voli da se naslikana izležava na šarenim tanjirima ispod toplog ribljeg paprikaša.
Ni Istambul, sa zubima od zlata.
Ni Atina, kameni pritiskivač za rukopise...
Ostaje malo stvari u njemu koje već negde nisam video. Možda samo tri: njegove reke, nebo i ljudi. Iz ta tri prastara elementa radja se jedinstveni duh Beograda.

Momo Kapor

utorak, 10. siječnja 2017.

Ruža Arsenović - Nas nikad nije ni bilo




NAS NIKAD NIJE NI BILO

Ti hoćeš da veruješ u san
Da sve bude lepo kao u priči
Mi nemamo svoju noć i dan
Sve mi ovo na nešto drugo liči.

Probudi se i nestaće sjaja
Otvori širom te tvoje lepe oči
Mi nismo iskreni do kraja
Uvek nas nešto sprečava i koči.

Nikad nismo na istoj strani
Samo se dozivamo kroz samoću
Od tebe me tvoj strah brani
A ja te ljubiti ne mogu i da hoću.

Mi nismo jedno za drugo
Možda ti se samo učinilo
Moja radosti i moja tugo
Nas nikad nije ni bilo!

(C) Ruža Arsenović Helać

Mihail Jurjevič Ljermontov - Trenutak smo zajedno bili


Trenutak smo zajedno bili,
no vjecnost je nistatna pred njim!
U poljubac cuvstva smo slili 
i spalili poljupcem jednim.

Zbogom! Jer ljubismo kratko
cemu da tuga te steze?
Razdijelit se ne bje lako,
no sastat se bilo bi teze!

Mihail Jurjevic Ljermontov

Jovan Dučić - Refren



Refren

Znadem za neme sutone,
Kad sav šum zemlje nestane -
Gde srce za čas prestane,
A duša zavek utone.

Znadem za noći zvezdane,
Gde se sva svetlost prolije,
Da čašu tuge dolije,
Prokaže bola bezdane.

Znam ljubav kad se useli
U srca sjajne palače,
Pa tužna pesma rasplače,
Radosna pesma ucveli.

Znadem za čase čamotne,
Jeseni gorke, zgružene:
Sve stvari stoje združene,
Samo su duše samotne.

J. Dučić

Lepa Simić - Čujem te noću u snu



ČUJEM TE NOĆU U SNU

Znaš li,
ruke su moje
za tobom
ostale 
ispružene ...

Čujem te noću u snu
Hodaš mojom sobom 
Nekom si me
čudnom snagom očarao

Čekam te, 
drugo ništa ne umem
Nemirom pališ moj duh
Tražim te 
svaki prolaznik,
na tebe mi liči 
Mesec se poigrava
u tvom liku
Sa tobom sunce izlazi
Kad se probudim 
prvo na tebe pomislim
Ti rasplićeš sve moje brige

Na moj si put stao...
U tebi su svi
ključevi sreće
Moja 'ljubav'
ima dve sudbine
I kad te ne volim...
volim te

(C) Lepa Simić

Ljiljana Ninković Mrgić - Pretvaraj se da postojiš



PRETVARAJ SE DA POSTOJIŠ

Znam ja dobro kao i ti 
Kako su ti ruke slabe 
Ne možeš mi dohvatiti 
Rubin zvezde iznad glave 
Ne možeš me zakloniti 
Ne možeš me odbraniti 
Ni od bola 
Ni od mraka 
Ni od strave

Ja sam tebe izmislila 
Po merama mog ludila 
Po merama mojih snova 
I širina 
I teskoba

Ja sam tebe izmislila 
Izatkala iz očaja 
Izvajala iz nemira 
Braneći se od nemoći 
Od praznine postojanja 
Od beznađa

Znam ja dobro ali ćuti 
Nemoj ništa da mi sporiš
Ogrni me dlanovima 
Pretvaraj se da postojiš

Ljiljana Ninković Mrgić

ponedjeljak, 9. siječnja 2017.

Jure Kaštelan - Volio bih da me voliš




VOLIO BIH DA ME VOLIŠ

Volio bih da me voliš,
da budem cvijet u tvojoj kosi,
Ako si noć, ja ću biti zora
i blijesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.

Jure Kaštelan

Ljiljana Ninković - Mrgić - Uprkos svemu


Slika: Federico Bebber


Slika: Edouard Vuillard

UPRKOS SVEMU

Na ovom svetu gde se i ne broji
Ništa što nema žig meru i cenu
Usrećuje me već to što postojiš
Uprkos svemu

Podupireš mi nebo svojom rukom
Po kojoj pada zvezdana prašina
I tumačiš mi hrabro samouko
Belinu krina

Srećna sam što si za me sačuvao
Neokrnjenu tajnu plavetnila
I što mi nisi nijednom priznao
Da nemaš krila


Ljiljana Ninković - Mrgić

Arsen Dedić - Znat ćeš



Slika: Sharon Sprung

Znat ćeš

Znat ćeš po svakoj stvari
Po kojoj i sada znaš,
Znat ćeš kad bude vrijeme,
A sada čula bi laž.

Znat ćeš po mojim rukama
I znat ćeš i u poljupcu mom
Da je kraj (da je kraj),
Da je kraj (da je kraj),
Da je kraj ljubavi mojoj.

Pusti neka odmore se srca,
Pusti, ne provjeravaj nas vječno.
Zašto drugu istinu sad tražiš ?
Vjeruj ko što vjerujem ja tebi,
Uvijek tvojim riječima, tvom tijelu,
Vjeruj onoj ljubavi u sebi,

I ne, ne pitaj !
Znat ćeš, znat ćeš po svemu
I znat ćeš i u dodiru mom
Da je kraj (da je kraj),
Da je kraj (da je kraj),
Da je kraj ljubavi mojoj.

Arsen Dedić


Pablo Neruda - Znat ćeš


Slika: ZhuZhu

Znat ćeš

Znat ćeš da te ne volim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

Pablo Neruda 

nedjelja, 8. siječnja 2017.

Sretna krsna slava Stevanjdan



Prva krsna slava po Božiću je Stevanjdan, koji spada među osam slava koje se najviše praznuju u srpskom narodu. Stevanjdan je inače u prazničnom danu, koji se, osim od onih čija je slava, svuda svetkuje kao treći dan Božića.
Sveti Stevan je prvi od sedmorice đakona koga su rukopoložili sveti apostoli, pa se zato i naziva arhiđakon Stefan, što znači: prvi, glavni među đakonima. Osim toga, on je i prvi mučenik za veru hrišćansku, te je stoga i nazvan Prvomučenik Stevan. Kao propovednik u Jerusalimu, izveden je iz grada i skončao od kamenovanja u kojem je učestvovao i njegov rođak Savle (kasniji apostol Pavle). Kult ovog sveca je vrlo rano razvijen i u svetu je podignuto mnoštvo hramova njemu posvećenih. Samo Srbi su mu posvetili više od četrdeset crkava i manastira. Crkva mu čini pomen četiri puta godišnje, a u našem narodu su dva njegova datuma u osobitom poštovanju – danas i 15. avgusta, kada se svetkuje kao Stevan Vetroviti.
Mnoštvo je narodnih običaja i verovanja o Stevanjdanu. Najraširenija radnja o ovom danu je iznošenje božićne slame iz kuće. Pažljivo pometena, slama nije bacana, jer se veruje u njenu plodotvornu moć, već je stavljana radi podsticanja roda i napredovanja u raklje voćnog drveća, pčelinjak ili privredne zgrade.
U šumadijskim selima se na Stevanjdan “polaze šljive”. Domaćin sa sekirom odlazi u voćnjak da, kako se kaže, poseče nerodna stabla. Uzmahne sekirom, a neko ko je s njim ga odvrati od seče, govoreći mu da ne seče, jer će ove godine da rodi, pa stavi rukovet božićne slame u raklje stabla. I tako, od voćke do voćke, dok ne zakite slamom, radi pospešivanja rodnosti, sva stabla koja su prethodne godine omanula u rodu. Verovalo se da božićna slama štiti voćnjake od grada.
Po Banatu i Sremu su božićnu slamu uklanjali već odmah po ponoći na Stevanjdan. Slamu su uklanjale žene, po pravilu ćuteći – da se ne čuje kako odlazi Božić. Ponegde su to žene činile nage, jer se verovalo da tako neće biti u kući buva. Slama je iznošena najčešće u vinograd i posipana ispod čokota, radi boljeg roda grožđa. Ili je stavljana u gnezda da kokoške bolje nose jaja i legu više pilića. Metla kojom je slama u kući pometena nije u druge svrhe upotrebljavana tokom godine, jer je čuvana radi zdravlja.
SVIMA KOJI SLAVE SRETNA SLAVA
“tekst preuzet sa interneta”


Lepa Simić - Noćas


NOĆAS


Pred spavanje,
kad oči sklopiš,
na vrhovima prstiju,
tiho, u tvoju sobu ući ću.

Nežno,
dodirnuću ti lice
i šapatom za laku noć,
usne spustiću.

Kroz odškrinuta vrata,
tu bez glasa, poražena,
zuriću u tvoj lik,
moja zabranjena Ljubavi.

Neću te buditi.
Kad osvane,
saznaćeš, otišla je ona,
što je u ponoć dolazila,
da je ti spasiš od samoće..

(C) Lepa Simić

Miodrag Pavlović - Treće sledstvo


Slika: Vladimir Shorokhov

Treće sledstvo


Video sam jutros
leptire orne
po balkonskom cveću

I njihova smeđa krila
nad žbunjem
u kojem se gnezdi
zrela malina

U livadsko cveće
na rubu šume
uglavili se leptiri
i prenose polen

pokazujući
da i oni koji ne vide
mogu da se vole


Miodrag Pavlović

Violeta Miličević - Poslednja igra leptira


Slika: Carmen Velcic



POSLEDNJA IGRA LEPTIRA

Poslednja zelja tog leptira
bese da strasno, kao cigra,
jos jedan ples sa svetloscu svece
u magnovenju bar odigra.

Al kad se priblizi sveci sasvim,
i kad zaigrase, meka ko svila,
sva ustreptala, njegova krila,
plamen se razvi, i sva ta sila

izvi se u trenu, a zatim zgasnu…
O, zeljo, iskro vecnog nemira,
svojom si snagom ugasila
iskru zivota tog leptira!

Violeta Milicevic



Pol Elijar - Ljubav



Ljubav 

Kazao sam ti to radi oblaka
Kazao sam ti to radi drveta na moru
Radi svakog vala radi ptica u liscu
Radi poznatih ruku
Radi oka sto postaje lice ili pejzaz
A san mu vraca nebo njegove boje
Radi cele ispite noci
Radi resetke puteva
Radi otvorenog prozora radi jednog otkrivenog cela
kazao sam ti to radi tvojih misli radi tvojih reci
Svako se milovanje svako se poverenje nadzivljuje

Pol Elijar

Lepa Simić - Noć


Slika: Charlie Bowater

NOĆ

Kolike misli
prodjoše kroz glavu 
Nezapisane 


***
Slušam cvrčka
Nad mojim krovom 
Kljuca mrak


***
Letnji vetar
Na svetlosti mesečine
Pleše u travi


****
Zvezde na nebu
Sveće pale
Prepričavaju noć


***
Usnula grlica
Umotana u ćutanje
Čeka san na oči

(C) Lepa Simić

Desanka Maksimović - Dodir



Dodir

Noćas me u snu tače neka ruka,
Ne znam koja,
Sasvim kratko,
Samo večnost do tri dok izbroja.

I od tog dodira dođe do spoja
Mene i nekog zvezdanog sveta –

Ne znam sa kojom od bezbroja
Maglina, zvezda i planeta,
Sa kojom od duga.
Samo nijednoga nebeskog sloja,
Nijednog kruga,
Ne mogoh se setiti kad se prenuh –

Sem one ruke
Zaboravih sve u trenu.

Desanka Maksimović


subota, 7. siječnja 2017.

Šarl Bodler - Jednoj prolaznici


Slika: Childe Hassam - Ulična scena, božićno jutro

Šarl Bodler - Jednoj prolaznici

Ulica je zaglušna vrištala oko mene.
Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola,
Prošla je neka žena, a ruka joj ohola
Pridizaše, njihaše skutove svoje;


Hitra, otmena, s nogom kao u kakva kipa.
A ja se napajah, u grču osobenjaka,
Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,
Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.

Jedna munja? A zatim noć! - Trenutna prelesti
S čijeg pogleda namah novim životom dišem,
Zar ću te samo u večnosti ponovo sresti?

Drugde, daleko! Prekasno! Možda nikad više!
Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,
Ti koju koju sam mogao voleti, ti što si to znala.

MIR BOŽJI - HRISTOS SE RODI






petak, 6. siječnja 2017.

Sretan Badnji dan !



























БАДЊАК

На Бадњи данак, у свануће,
Ја пораним у шумарак.
На брежуљку. близу куће,
Да први одсечем бадњак

Снежина скоро до појаса,
Хује крошње храста, цера;
А по селу лавеж паса;
Секира и песма петла.

Бирам, у снежном полумраку,
Церић… Бацим пуну шаку
Разног жита све за птице.
Сечем церић до земљице.

Први ивер, ја носим мајци,
Да се добро кајмак хвата;
Држим га у врелој шаци
Као хладан грумен злата.

Ставим бадњак крај кућних врата
Да у прозор граном куца.
Па под губер, код свог брата,
Чекам изгревање сунца

Добрица Ерић



utorak, 3. siječnja 2017.

Marina Cvetajeva - Tvoja


Tvoja

Ja sam stranica tvome peru:
Bela stranica - sve primam vedro,
ja sam riznica tvome blagu - veruj,
kad uzrastem, uzvratiću štedro.

Ti si mi zrak, ti me kišom kvasiš:
ja sam crna zemlja oko sela.
Ti si moj Gospod, Gospodin, a ja sam
tvoja crnica - i hartija bela.

Marina Cvetajeva


Mak Dizdar - Ruke tvoje i moje



Ruke tvoje i moje - Mak Dizdar

Ruke su dvije molitve što ištu svoje nebo
To su dvije prijetnje što traže svoga boga.
One su dva druga što često idu u raskorak
Ruke su dva duga pitanja koja
Nemaju kome da se
Povjere.
Ruke bez ruku su siromasi ubogi
Prebacimo ruke s dvije suprotne obale
Njihova sjena u ogledalu voda biće
Virovima radost,
Prebacimo dlanove, prebacimo prste, prebacimo jagodice.

Za most čvršći od stakla, od cementa, od čelika.

Neka preko njega prelaze
Bez ikakve carine
Dragocjenosti

Daha

Pogleda

Poljubaca

I onih krhkih riječi koje se
Mogu reći
Šapatom
Samo.

Duško Radović - Srećna Nova godina



Srećna Nova godina

Trepti zvezda plavim okom 
na nebu visokom, 
pršti, pršti bela staza, 
evo Deda Mraza. 

Na šubari mu sneg, 
a inje u kosi, 
otvor'te mu širom vrata, 
poklone vam nosi. 

Meni lutku belu što ume da spava, 
meni pušku pravu da ubijem lava. 
Meni loptu gumenu. 
Meni luk i strelu. 

Meni pušku. 
Meni loptu. 
Meni lutku belu. 

Svima mnogo radosti, 
igre i pesama. 
Srećna Nova godina 
i nama i vama.

Duško Radović


nedjelja, 1. siječnja 2017.

Arsen Dedić - Sretna Nova Godina









Svako jutro, svako slovo,
Nova staza, put u novo,
Jer u srcu ima mjesta
Za još bezbroj takvih cesta.
A kad stigneš tu gdje piše
"Nema dalje, nema više"
Moraš samo znati riječi
Pa u drugu stazu prijeći.

Gle, na jelki natpis sja -
Sretna nova, sretna nova !
Gle, na jelki natpis sja -
Sretna nova godina !

Ima takva staza jedna
Sa pedeset i dva tjedna,
Sedam puta množiš dane,
Sve na takvu stazu stane.
Staza ima jednu jesen
I proljeće jedno ima,
I još ima jedno ljeto
I na kraju staze zima.

Gle, na snijegu natpis sja -
Sretna nova, sretna nova !
Gle, na snijegu natpis sja -
Sretna nova godina !

Staza ima jednu jesen
I proljeće jedno ima,
I još ima jedno ljeto
I na kraju staze zima.

Gle, na snijegu natpis sja -
Sretna nova, sretna nova !
Gle, na snijegu natpis sja -
Sretna nova godina !

Sretna nova godina !


pub-2253380394260562