Oslikana poezija,misli,citati,aforizmi...
Minijature
srijeda, 8. studenoga 2017.
petak, 3. studenoga 2017.
Milena Pavlović Barili - Pod mojim kapcima
Pod mojim kapcima
ti si mesec u bašti,
ti si magla na reci,
ti si jedini uvijen u san,
u Odjek detinjstva
i u plač.
Ti si val što se propinje visoko
tražeći zvezde u visini neba.
Milena Pavlović Barili
ti si mesec u bašti,
ti si magla na reci,
ti si jedini uvijen u san,
u Odjek detinjstva
i u plač.
Ti si val što se propinje visoko
tražeći zvezde u visini neba.
Milena Pavlović Barili
Violeta Milićević - I posle svega
I posle svega
I posle svega – otići treba...
Al' kuda krenuti? Put koje luke?
U ime čega trajati opet
i kome pružiti dve tople ruke?
I posle svega – voleti treba...
Al' kako voleti? Pesmom? Tišinom?
Plaćaju se ljubavi nezaboravom,
a putevi bolom i prašinom.
Violeta Milićević
subota, 23. rujna 2017.
utorak, 29. kolovoza 2017.
četvrtak, 9. ožujka 2017.
nedjelja, 5. veljače 2017.
Nikita Stanesku - Najkraća ljubavna pesma
Najkraća ljubavna pesma
Kaži mi, kada bih te jednog dana zgrabio
i stopalo ti poljubio
ne bi li posle toga malo hramala
u strahu da mi poljubac ne zgnječiš.
Nikita Stanesku
Kaži mi, kada bih te jednog dana zgrabio
i stopalo ti poljubio
ne bi li posle toga malo hramala
u strahu da mi poljubac ne zgnječiš.
Nikita Stanesku
ponedjeljak, 30. siječnja 2017.
Mirjana Šarac - Nijansa
Нијанса
Ево ме како бојим крилати сан што даx одузима
што мисао кида а осмеx у звездани рој кује
Ево ме како са тугом под руку Ја луталица стара
нижем бисере од истине сјајне
и не дам том блиставом чуду из ока да кане
Ево ме наравно у кишноме дану
како делим неДељиво а множим неМноживо
како се од милине растапам без бола
Јер знам,
да све је ово моја боја,
нијанса што Живот мами
Мирјана Шарац
Ево ме како бојим крилати сан што даx одузима
што мисао кида а осмеx у звездани рој кује
Ево ме како са тугом под руку Ја луталица стара
нижем бисере од истине сјајне
и не дам том блиставом чуду из ока да кане
Ево ме наравно у кишноме дану
како делим неДељиво а множим неМноживо
како се од милине растапам без бола
Јер знам,
да све је ово моја боја,
нијанса што Живот мами
Мирјана Шарац
nedjelja, 22. siječnja 2017.
Duško Radović - Aforizmi
Kolicni je vrabac, a koliko je u njemu života i radosti.
U njemu je, mogli bismo reći, samo duša.
Iz malog tela i velike duše lakše izrastu krila nego kad je,
kao kod nas, obrnuto.
Duško Radović
U njemu je, mogli bismo reći, samo duša.
Iz malog tela i velike duše lakše izrastu krila nego kad je,
kao kod nas, obrnuto.
Duško Radović
Morate imati neko, makar tajno mesto,
gde ćete praviti gluposti.
Glupost je potrebna zdravlju.
Sloboda da se prave gluposti je zdrava
privilegija za koju se sami morate izboriti.
Duško Radović
gde ćete praviti gluposti.
Glupost je potrebna zdravlju.
Sloboda da se prave gluposti je zdrava
privilegija za koju se sami morate izboriti.
Duško Radović
Ima ljudi skromnih.
Kada se ujutru probude,
kada shvate da su još živi,
da još uvek slušaju, gledaju i misle,
prva rečenica im je: Neverovatno!
Takvim ljudima uvek slobodno možete reći
koji je dan i datum,
ne prave pitanje, obraduju se svakom.
Duško Radović
Kada se ujutru probude,
kada shvate da su još živi,
da još uvek slušaju, gledaju i misle,
prva rečenica im je: Neverovatno!
Takvim ljudima uvek slobodno možete reći
koji je dan i datum,
ne prave pitanje, obraduju se svakom.
Duško Radović
petak, 20. siječnja 2017.
subota, 14. siječnja 2017.
Momo Kapor - Magija Beograda - Dlan
Fotografija: Rodoljub Marjanović
Iz vazdušnih snimaka Beograda moguće je, baš kao sa dlana, čitati njegovu prošlost, sadašnjost i budućnost.
Beograd na svom dlanu ima žuljeve, ima ožiljke, poseduje čvrstinu prijateljskog stiska, snagu opasne pesnice, mekoću milovanja.
Njegovi prsti : putevi što vode u beli svet – oni stari, carski, seljački, kolski, automobilski, magistralni : oni što presecaju nebo ispisujući za sobom duge bele pruge...
Linija karaktera : obrisi izrovašenih tvrdjava na Kalemegdanu.
Linija života : duga i često prekidana brazgotinama ratova.
Evo i linije ljubavi : to su obale Ada Huje, Ratnog ostrva, Ade Ciganlije i Male ade...
Linija izuzetne sreće : tok njegovih reka.
Momo Kapor
četvrtak, 12. siječnja 2017.
Đura Jakšić - Pijem...
Slika: Roman Velichko
Pijem...
Pijem, pijem... al' u piću
još se nikad ne osme'nu' -
kao da je rujnim vinom
bog polio hladnu stenu!
Posrne l' mi katkad noga,
družina se luda smije, -
al' se brzo smeha trza,
ko od jeda ljute zmije...
A ja pijem, jošte pijem...
U tom mi se srce para...
Ćuteći se samo igram
ljutim vrhom od handžara...
Ðura Jakšić
Pijem, pijem... al' u piću
još se nikad ne osme'nu' -
kao da je rujnim vinom
bog polio hladnu stenu!
Posrne l' mi katkad noga,
družina se luda smije, -
al' se brzo smeha trza,
ko od jeda ljute zmije...
A ja pijem, jošte pijem...
U tom mi se srce para...
Ćuteći se samo igram
ljutim vrhom od handžara...
Ðura Jakšić
Momo Kapor - Magija Beograda - Nebo
Nebo
Iznad ušća Save u Dunav vitlaju se oblaci mešaju magle sa istočnim i zapadnim vetrovima – dramatično nebo nalik je na veliko poprište neke nebeske bitke. U bilo kom trenutku dana, na njemu se oslikava duhovno stanje njegovih žitelja.
Ljudi odrasli na kamenom bregu ispod tako uzbudljivog ekrana, moraju da budu široke geste, burnih naravi i promenljive ćudi. Ti ljudi, koji i pored svega ostaju u svom gradu – raskršću vetrova, dok ga istorija ruši i satire u pepeo, prekrivajući zemljom i naslagama lišća tragove naselja i iščezlih civilizacija, kadri su da uvek iznova podignu svoj grad, ležerno i bez velikih pretenzija – grad po meri čoveka. Udoban kao dobro poznata kafana na koju smo se navikli od malih nogu. Grad koji neće zastrašiti putnika-namernika svojom veličinom, ali će ga sa stotinu nevidljivih niti zauvek privezati za svoje srce.
Momo Kapor
Iznad ušća Save u Dunav vitlaju se oblaci mešaju magle sa istočnim i zapadnim vetrovima – dramatično nebo nalik je na veliko poprište neke nebeske bitke. U bilo kom trenutku dana, na njemu se oslikava duhovno stanje njegovih žitelja.
Ljudi odrasli na kamenom bregu ispod tako uzbudljivog ekrana, moraju da budu široke geste, burnih naravi i promenljive ćudi. Ti ljudi, koji i pored svega ostaju u svom gradu – raskršću vetrova, dok ga istorija ruši i satire u pepeo, prekrivajući zemljom i naslagama lišća tragove naselja i iščezlih civilizacija, kadri su da uvek iznova podignu svoj grad, ležerno i bez velikih pretenzija – grad po meri čoveka. Udoban kao dobro poznata kafana na koju smo se navikli od malih nogu. Grad koji neće zastrašiti putnika-namernika svojom veličinom, ali će ga sa stotinu nevidljivih niti zauvek privezati za svoje srce.
Momo Kapor
Momo Kapor - Magija Beograda - Duh
Duh
Beograd ne voli da se slika.
Mrzi ga da pozira. Mrda se. Ne ispada lepo na fotografijama, i uvek liči na neko drugo mesto.
Nije to Pariz, koji ume da se mazi sa slikarima.
Ni London, koji zna da se umiljava fotografima.
Ni Rim, što se kiti suvenirima.
Ni Beč, zgodan da se ugravira u pepeljaru.
Ni Moskva, koja lepo izgleda kada se smesti u staklenu kuglu sa snežnim pahuljicama.
Ni Berlin – medved, kao privezak za ključeve.
Ni Budimpešta, koja voli da se naslikana izležava na šarenim tanjirima ispod toplog ribljeg paprikaša.
Ni Istambul, sa zubima od zlata.
Ni Atina, kameni pritiskivač za rukopise...
Ostaje malo stvari u njemu koje već negde nisam video. Možda samo tri: njegove reke, nebo i ljudi. Iz ta tri prastara elementa radja se jedinstveni duh Beograda.
Momo Kapor
utorak, 10. siječnja 2017.
Ruža Arsenović - Nas nikad nije ni bilo
NAS NIKAD NIJE NI BILO
Ti hoćeš da veruješ u san
Da sve bude lepo kao u priči
Mi nemamo svoju noć i dan
Sve mi ovo na nešto drugo liči.
Probudi se i nestaće sjaja
Otvori širom te tvoje lepe oči
Mi nismo iskreni do kraja
Uvek nas nešto sprečava i koči.
Nikad nismo na istoj strani
Samo se dozivamo kroz samoću
Od tebe me tvoj strah brani
A ja te ljubiti ne mogu i da hoću.
Mi nismo jedno za drugo
Možda ti se samo učinilo
Moja radosti i moja tugo
Nas nikad nije ni bilo!
(C) Ruža Arsenović Helać
Mihail Jurjevič Ljermontov - Trenutak smo zajedno bili
Trenutak smo zajedno bili,
no vjecnost je nistatna pred njim!
U poljubac cuvstva smo slili
i spalili poljupcem jednim.
Zbogom! Jer ljubismo kratko
cemu da tuga te steze?
Razdijelit se ne bje lako,
no sastat se bilo bi teze!
Mihail Jurjevic Ljermontov
no vjecnost je nistatna pred njim!
U poljubac cuvstva smo slili
i spalili poljupcem jednim.
Zbogom! Jer ljubismo kratko
cemu da tuga te steze?
Razdijelit se ne bje lako,
no sastat se bilo bi teze!
Mihail Jurjevic Ljermontov
Jovan Dučić - Refren
Refren
Znadem za neme sutone,
Kad sav šum zemlje nestane -
Gde srce za čas prestane,
A duša zavek utone.
Znadem za noći zvezdane,
Gde se sva svetlost prolije,
Da čašu tuge dolije,
Prokaže bola bezdane.
Znam ljubav kad se useli
U srca sjajne palače,
Pa tužna pesma rasplače,
Radosna pesma ucveli.
Znadem za čase čamotne,
Jeseni gorke, zgružene:
Sve stvari stoje združene,
Samo su duše samotne.
J. Dučić
Znadem za neme sutone,
Kad sav šum zemlje nestane -
Gde srce za čas prestane,
A duša zavek utone.
Znadem za noći zvezdane,
Gde se sva svetlost prolije,
Da čašu tuge dolije,
Prokaže bola bezdane.
Znam ljubav kad se useli
U srca sjajne palače,
Pa tužna pesma rasplače,
Radosna pesma ucveli.
Znadem za čase čamotne,
Jeseni gorke, zgružene:
Sve stvari stoje združene,
Samo su duše samotne.
J. Dučić
Lepa Simić - Čujem te noću u snu
ČUJEM TE NOĆU U SNU
Znaš li,
ruke su moje
za tobom
ostale
ispružene ...
Čujem te noću u snu
Hodaš mojom sobom
Nekom si me
čudnom snagom očarao
Čekam te,
drugo ništa ne umem
Nemirom pališ moj duh
Tražim te
svaki prolaznik,
na tebe mi liči
Mesec se poigrava
u tvom liku
Sa tobom sunce izlazi
Kad se probudim
prvo na tebe pomislim
Ti rasplićeš sve moje brige
Na moj si put stao...
U tebi su svi
ključevi sreće
Moja 'ljubav'
ima dve sudbine
I kad te ne volim...
volim te
(C) Lepa Simić
Znaš li,
ruke su moje
za tobom
ostale
ispružene ...
Čujem te noću u snu
Hodaš mojom sobom
Nekom si me
čudnom snagom očarao
Čekam te,
drugo ništa ne umem
Nemirom pališ moj duh
Tražim te
svaki prolaznik,
na tebe mi liči
Mesec se poigrava
u tvom liku
Sa tobom sunce izlazi
Kad se probudim
prvo na tebe pomislim
Ti rasplićeš sve moje brige
Na moj si put stao...
U tebi su svi
ključevi sreće
Moja 'ljubav'
ima dve sudbine
I kad te ne volim...
volim te
(C) Lepa Simić
Ljiljana Ninković Mrgić - Pretvaraj se da postojiš
PRETVARAJ SE DA POSTOJIŠ
Znam ja dobro kao i ti
Kako su ti ruke slabe
Ne možeš mi dohvatiti
Rubin zvezde iznad glave
Ne možeš me zakloniti
Ne možeš me odbraniti
Ni od bola
Ni od mraka
Ni od strave
Ja sam tebe izmislila
Po merama mog ludila
Po merama mojih snova
I širina
I teskoba
Ja sam tebe izmislila
Izatkala iz očaja
Izvajala iz nemira
Braneći se od nemoći
Od praznine postojanja
Od beznađa
Znam ja dobro ali ćuti
Nemoj ništa da mi sporiš
Ogrni me dlanovima
Pretvaraj se da postojiš
Ljiljana Ninković Mrgić
Znam ja dobro kao i ti
Kako su ti ruke slabe
Ne možeš mi dohvatiti
Rubin zvezde iznad glave
Ne možeš me zakloniti
Ne možeš me odbraniti
Ni od bola
Ni od mraka
Ni od strave
Ja sam tebe izmislila
Po merama mog ludila
Po merama mojih snova
I širina
I teskoba
Ja sam tebe izmislila
Izatkala iz očaja
Izvajala iz nemira
Braneći se od nemoći
Od praznine postojanja
Od beznađa
Znam ja dobro ali ćuti
Nemoj ništa da mi sporiš
Ogrni me dlanovima
Pretvaraj se da postojiš
Ljiljana Ninković Mrgić
ponedjeljak, 9. siječnja 2017.
Jure Kaštelan - Volio bih da me voliš
VOLIO BIH DA ME VOLIŠ
Volio bih da me voliš,
da budem cvijet u tvojoj kosi,
Ako si noć, ja ću biti zora
i blijesak svjetlosti u rosi.
Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.
Jure Kaštelan
Volio bih da me voliš,
da budem cvijet u tvojoj kosi,
Ako si noć, ja ću biti zora
i blijesak svjetlosti u rosi.
Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.
Jure Kaštelan
Ljiljana Ninković - Mrgić - Uprkos svemu
Slika: Federico Bebber
Slika: Edouard Vuillard
UPRKOS SVEMU
Na ovom svetu gde se i ne broji
Ništa što nema žig meru i cenu
Usrećuje me već to što postojiš
Uprkos svemu
Podupireš mi nebo svojom rukom
Po kojoj pada zvezdana prašina
I tumačiš mi hrabro samouko
Belinu krina
Srećna sam što si za me sačuvao
Neokrnjenu tajnu plavetnila
I što mi nisi nijednom priznao
Da nemaš krila
Ljiljana Ninković - Mrgić
Na ovom svetu gde se i ne broji
Ništa što nema žig meru i cenu
Usrećuje me već to što postojiš
Uprkos svemu
Podupireš mi nebo svojom rukom
Po kojoj pada zvezdana prašina
I tumačiš mi hrabro samouko
Belinu krina
Srećna sam što si za me sačuvao
Neokrnjenu tajnu plavetnila
I što mi nisi nijednom priznao
Da nemaš krila
Ljiljana Ninković - Mrgić
Arsen Dedić - Znat ćeš
Slika: Sharon Sprung
Znat ćeš
Znat ćeš po svakoj stvari
Po kojoj i sada znaš,
Znat ćeš kad bude vrijeme,
A sada čula bi laž.
Znat ćeš po mojim rukama
I znat ćeš i u poljupcu mom
Da je kraj (da je kraj),
Da je kraj (da je kraj),
Da je kraj ljubavi mojoj.
Pusti neka odmore se srca,
Pusti, ne provjeravaj nas vječno.
Zašto drugu istinu sad tražiš ?
Vjeruj ko što vjerujem ja tebi,
Uvijek tvojim riječima, tvom tijelu,
Vjeruj onoj ljubavi u sebi,
I ne, ne pitaj !
Znat ćeš, znat ćeš po svemu
I znat ćeš i u dodiru mom
Da je kraj (da je kraj),
Da je kraj (da je kraj),
Da je kraj ljubavi mojoj.
Arsen Dedić
Znat ćeš po svakoj stvari
Po kojoj i sada znaš,
Znat ćeš kad bude vrijeme,
A sada čula bi laž.
Znat ćeš po mojim rukama
I znat ćeš i u poljupcu mom
Da je kraj (da je kraj),
Da je kraj (da je kraj),
Da je kraj ljubavi mojoj.
Pusti neka odmore se srca,
Pusti, ne provjeravaj nas vječno.
Zašto drugu istinu sad tražiš ?
Vjeruj ko što vjerujem ja tebi,
Uvijek tvojim riječima, tvom tijelu,
Vjeruj onoj ljubavi u sebi,
I ne, ne pitaj !
Znat ćeš, znat ćeš po svemu
I znat ćeš i u dodiru mom
Da je kraj (da je kraj),
Da je kraj (da je kraj),
Da je kraj ljubavi mojoj.
Arsen Dedić
Pablo Neruda - Znat ćeš
Slika: ZhuZhu
Znat ćeš
Znat ćeš da te ne volim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.
Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.
Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.
Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.
Pablo Neruda
Znat ćeš da te ne volim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.
Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.
Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.
Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.
Pablo Neruda
nedjelja, 8. siječnja 2017.
Sretna krsna slava Stevanjdan
Prva krsna slava po Božiću je Stevanjdan, koji spada među osam slava koje se najviše praznuju u srpskom narodu. Stevanjdan je inače u prazničnom danu, koji se, osim od onih čija je slava, svuda svetkuje kao treći dan Božića.
Sveti Stevan je prvi od sedmorice đakona koga su rukopoložili sveti apostoli, pa se zato i naziva arhiđakon Stefan, što znači: prvi, glavni među đakonima. Osim toga, on je i prvi mučenik za veru hrišćansku, te je stoga i nazvan Prvomučenik Stevan. Kao propovednik u Jerusalimu, izveden je iz grada i skončao od kamenovanja u kojem je učestvovao i njegov rođak Savle (kasniji apostol Pavle). Kult ovog sveca je vrlo rano razvijen i u svetu je podignuto mnoštvo hramova njemu posvećenih. Samo Srbi su mu posvetili više od četrdeset crkava i manastira. Crkva mu čini pomen četiri puta godišnje, a u našem narodu su dva njegova datuma u osobitom poštovanju – danas i 15. avgusta, kada se svetkuje kao Stevan Vetroviti.
Mnoštvo je narodnih običaja i verovanja o Stevanjdanu. Najraširenija radnja o ovom danu je iznošenje božićne slame iz kuće. Pažljivo pometena, slama nije bacana, jer se veruje u njenu plodotvornu moć, već je stavljana radi podsticanja roda i napredovanja u raklje voćnog drveća, pčelinjak ili privredne zgrade.
U šumadijskim selima se na Stevanjdan “polaze šljive”. Domaćin sa sekirom odlazi u voćnjak da, kako se kaže, poseče nerodna stabla. Uzmahne sekirom, a neko ko je s njim ga odvrati od seče, govoreći mu da ne seče, jer će ove godine da rodi, pa stavi rukovet božićne slame u raklje stabla. I tako, od voćke do voćke, dok ne zakite slamom, radi pospešivanja rodnosti, sva stabla koja su prethodne godine omanula u rodu. Verovalo se da božićna slama štiti voćnjake od grada.
Po Banatu i Sremu su božićnu slamu uklanjali već odmah po ponoći na Stevanjdan. Slamu su uklanjale žene, po pravilu ćuteći – da se ne čuje kako odlazi Božić. Ponegde su to žene činile nage, jer se verovalo da tako neće biti u kući buva. Slama je iznošena najčešće u vinograd i posipana ispod čokota, radi boljeg roda grožđa. Ili je stavljana u gnezda da kokoške bolje nose jaja i legu više pilića. Metla kojom je slama u kući pometena nije u druge svrhe upotrebljavana tokom godine, jer je čuvana radi zdravlja.
SVIMA KOJI SLAVE SRETNA SLAVA
“tekst preuzet sa interneta”
Sveti Stevan je prvi od sedmorice đakona koga su rukopoložili sveti apostoli, pa se zato i naziva arhiđakon Stefan, što znači: prvi, glavni među đakonima. Osim toga, on je i prvi mučenik za veru hrišćansku, te je stoga i nazvan Prvomučenik Stevan. Kao propovednik u Jerusalimu, izveden je iz grada i skončao od kamenovanja u kojem je učestvovao i njegov rođak Savle (kasniji apostol Pavle). Kult ovog sveca je vrlo rano razvijen i u svetu je podignuto mnoštvo hramova njemu posvećenih. Samo Srbi su mu posvetili više od četrdeset crkava i manastira. Crkva mu čini pomen četiri puta godišnje, a u našem narodu su dva njegova datuma u osobitom poštovanju – danas i 15. avgusta, kada se svetkuje kao Stevan Vetroviti.
Mnoštvo je narodnih običaja i verovanja o Stevanjdanu. Najraširenija radnja o ovom danu je iznošenje božićne slame iz kuće. Pažljivo pometena, slama nije bacana, jer se veruje u njenu plodotvornu moć, već je stavljana radi podsticanja roda i napredovanja u raklje voćnog drveća, pčelinjak ili privredne zgrade.
U šumadijskim selima se na Stevanjdan “polaze šljive”. Domaćin sa sekirom odlazi u voćnjak da, kako se kaže, poseče nerodna stabla. Uzmahne sekirom, a neko ko je s njim ga odvrati od seče, govoreći mu da ne seče, jer će ove godine da rodi, pa stavi rukovet božićne slame u raklje stabla. I tako, od voćke do voćke, dok ne zakite slamom, radi pospešivanja rodnosti, sva stabla koja su prethodne godine omanula u rodu. Verovalo se da božićna slama štiti voćnjake od grada.
Po Banatu i Sremu su božićnu slamu uklanjali već odmah po ponoći na Stevanjdan. Slamu su uklanjale žene, po pravilu ćuteći – da se ne čuje kako odlazi Božić. Ponegde su to žene činile nage, jer se verovalo da tako neće biti u kući buva. Slama je iznošena najčešće u vinograd i posipana ispod čokota, radi boljeg roda grožđa. Ili je stavljana u gnezda da kokoške bolje nose jaja i legu više pilića. Metla kojom je slama u kući pometena nije u druge svrhe upotrebljavana tokom godine, jer je čuvana radi zdravlja.
SVIMA KOJI SLAVE SRETNA SLAVA
“tekst preuzet sa interneta”
Lepa Simić - Noćas
NOĆAS
Pred spavanje,
kad oči sklopiš,
na vrhovima prstiju,
tiho, u tvoju sobu ući ću.
Nežno,
dodirnuću ti lice
i šapatom za laku noć,
usne spustiću.
Kroz odškrinuta vrata,
tu bez glasa, poražena,
zuriću u tvoj lik,
moja zabranjena Ljubavi.
Neću te buditi.
Kad osvane,
saznaćeš, otišla je ona,
što je u ponoć dolazila,
da je ti spasiš od samoće..
(C) Lepa Simić
Pred spavanje,
kad oči sklopiš,
na vrhovima prstiju,
tiho, u tvoju sobu ući ću.
Nežno,
dodirnuću ti lice
i šapatom za laku noć,
usne spustiću.
Kroz odškrinuta vrata,
tu bez glasa, poražena,
zuriću u tvoj lik,
moja zabranjena Ljubavi.
Neću te buditi.
Kad osvane,
saznaćeš, otišla je ona,
što je u ponoć dolazila,
da je ti spasiš od samoće..
(C) Lepa Simić
Miodrag Pavlović - Treće sledstvo
Slika: Vladimir Shorokhov
Treće sledstvo
Video sam jutros
leptire orne
po balkonskom cveću
I njihova smeđa krila
nad žbunjem
u kojem se gnezdi
zrela malina
U livadsko cveće
na rubu šume
uglavili se leptiri
i prenose polen
pokazujući
da i oni koji ne vide
mogu da se vole
Miodrag Pavlović
Video sam jutros
leptire orne
po balkonskom cveću
I njihova smeđa krila
nad žbunjem
u kojem se gnezdi
zrela malina
U livadsko cveće
na rubu šume
uglavili se leptiri
i prenose polen
pokazujući
da i oni koji ne vide
mogu da se vole
Miodrag Pavlović
Violeta Miličević - Poslednja igra leptira
Slika: Carmen Velcic
POSLEDNJA IGRA LEPTIRA
Poslednja zelja tog leptira
bese da strasno, kao cigra,
jos jedan ples sa svetloscu svece
u magnovenju bar odigra.
Al kad se priblizi sveci sasvim,
i kad zaigrase, meka ko svila,
sva ustreptala, njegova krila,
plamen se razvi, i sva ta sila
izvi se u trenu, a zatim zgasnu…
O, zeljo, iskro vecnog nemira,
svojom si snagom ugasila
iskru zivota tog leptira!
Violeta Milicevic
Poslednja zelja tog leptira
bese da strasno, kao cigra,
jos jedan ples sa svetloscu svece
u magnovenju bar odigra.
Al kad se priblizi sveci sasvim,
i kad zaigrase, meka ko svila,
sva ustreptala, njegova krila,
plamen se razvi, i sva ta sila
izvi se u trenu, a zatim zgasnu…
O, zeljo, iskro vecnog nemira,
svojom si snagom ugasila
iskru zivota tog leptira!
Violeta Milicevic
Pol Elijar - Ljubav
Ljubav
Kazao sam ti to radi oblaka
Kazao sam ti to radi drveta na moru
Radi svakog vala radi ptica u liscu
Radi poznatih ruku
Radi oka sto postaje lice ili pejzaz
A san mu vraca nebo njegove boje
Radi cele ispite noci
Radi resetke puteva
Radi otvorenog prozora radi jednog otkrivenog cela
kazao sam ti to radi tvojih misli radi tvojih reci
Svako se milovanje svako se poverenje nadzivljuje
Pol Elijar
Kazao sam ti to radi oblaka
Kazao sam ti to radi drveta na moru
Radi svakog vala radi ptica u liscu
Radi poznatih ruku
Radi oka sto postaje lice ili pejzaz
A san mu vraca nebo njegove boje
Radi cele ispite noci
Radi resetke puteva
Radi otvorenog prozora radi jednog otkrivenog cela
kazao sam ti to radi tvojih misli radi tvojih reci
Svako se milovanje svako se poverenje nadzivljuje
Pol Elijar
Lepa Simić - Noć
Slika: Charlie Bowater
NOĆ
Kolike misli
prodjoše kroz glavu
Nezapisane
***
Slušam cvrčka
Nad mojim krovom
Kljuca mrak
***
Letnji vetar
Na svetlosti mesečine
Pleše u travi
****
Zvezde na nebu
Sveće pale
Prepričavaju noć
***
Usnula grlica
Umotana u ćutanje
Čeka san na oči
(C) Lepa Simić
Kolike misli
prodjoše kroz glavu
Nezapisane
***
Slušam cvrčka
Nad mojim krovom
Kljuca mrak
***
Letnji vetar
Na svetlosti mesečine
Pleše u travi
****
Zvezde na nebu
Sveće pale
Prepričavaju noć
***
Usnula grlica
Umotana u ćutanje
Čeka san na oči
(C) Lepa Simić
Desanka Maksimović - Dodir
Dodir
Noćas me u snu tače neka ruka,
Ne znam koja,
Sasvim kratko,
Samo večnost do tri dok izbroja.
I od tog dodira dođe do spoja
Mene i nekog zvezdanog sveta –
Ne znam sa kojom od bezbroja
Maglina, zvezda i planeta,
Sa kojom od duga.
Samo nijednoga nebeskog sloja,
Nijednog kruga,
Ne mogoh se setiti kad se prenuh –
Sem one ruke
Zaboravih sve u trenu.
Desanka Maksimović
Noćas me u snu tače neka ruka,
Ne znam koja,
Sasvim kratko,
Samo večnost do tri dok izbroja.
I od tog dodira dođe do spoja
Mene i nekog zvezdanog sveta –
Ne znam sa kojom od bezbroja
Maglina, zvezda i planeta,
Sa kojom od duga.
Samo nijednoga nebeskog sloja,
Nijednog kruga,
Ne mogoh se setiti kad se prenuh –
Sem one ruke
Zaboravih sve u trenu.
Desanka Maksimović
subota, 7. siječnja 2017.
Šarl Bodler - Jednoj prolaznici
Slika: Childe Hassam - Ulična scena, božićno jutro
Šarl Bodler - Jednoj prolaznici
Ulica je zaglušna vrištala oko mene.
Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola,
Prošla je neka žena, a ruka joj ohola
Pridizaše, njihaše skutove svoje;
Hitra, otmena, s nogom kao u kakva kipa.
A ja se napajah, u grču osobenjaka,
Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,
Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.
Jedna munja? A zatim noć! - Trenutna prelesti
S čijeg pogleda namah novim životom dišem,
Zar ću te samo u večnosti ponovo sresti?
Drugde, daleko! Prekasno! Možda nikad više!
Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,
Ti koju koju sam mogao voleti, ti što si to znala.
Ulica je zaglušna vrištala oko mene.
Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola,
Prošla je neka žena, a ruka joj ohola
Pridizaše, njihaše skutove svoje;
Hitra, otmena, s nogom kao u kakva kipa.
A ja se napajah, u grču osobenjaka,
Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,
Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.
Jedna munja? A zatim noć! - Trenutna prelesti
S čijeg pogleda namah novim životom dišem,
Zar ću te samo u večnosti ponovo sresti?
Drugde, daleko! Prekasno! Možda nikad više!
Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,
Ti koju koju sam mogao voleti, ti što si to znala.
petak, 6. siječnja 2017.
Sretan Badnji dan !
БАДЊАК
На Бадњи данак, у свануће,
Ја пораним у шумарак.
На брежуљку. близу куће,
Да први одсечем бадњак
Снежина скоро до појаса,
Хује крошње храста, цера;
А по селу лавеж паса;
Секира и песма петла.
Бирам, у снежном полумраку,
Церић… Бацим пуну шаку
Разног жита све за птице.
Сечем церић до земљице.
Први ивер, ја носим мајци,
Да се добро кајмак хвата;
Држим га у врелој шаци
Као хладан грумен злата.
Ставим бадњак крај кућних врата
Да у прозор граном куца.
Па под губер, код свог брата,
Чекам изгревање сунца
Добрица Ерић
На Бадњи данак, у свануће,
Ја пораним у шумарак.
На брежуљку. близу куће,
Да први одсечем бадњак
Снежина скоро до појаса,
Хује крошње храста, цера;
А по селу лавеж паса;
Секира и песма петла.
Бирам, у снежном полумраку,
Церић… Бацим пуну шаку
Разног жита све за птице.
Сечем церић до земљице.
Први ивер, ја носим мајци,
Да се добро кајмак хвата;
Држим га у врелој шаци
Као хладан грумен злата.
Ставим бадњак крај кућних врата
Да у прозор граном куца.
Па под губер, код свог брата,
Чекам изгревање сунца
Добрица Ерић
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)