Čestit i blagoslovljen Božić!
Oslikana poezija,misli,citati,aforizmi...
petak, 25. prosinca 2015.
četvrtak, 24. prosinca 2015.
subota, 19. prosinca 2015.
ponedjeljak, 16. studenoga 2015.
Mira Alečković - Traži se ljubav
Traži se ljubav
Traži se, po svaku cenu se mora naći
jedna izgubljena ljubav
koja je stečena u mlade dane
koju su odvezle daleke lađe
a uspomena je toliko draga
da za njom bol podmukli tišti
i suza (rekvizit stari)
ipak iz srca kane
dajem koliko se ište
ako se samo nađe
Mira Alečković
Traži se, po svaku cenu se mora naći
jedna izgubljena ljubav
koja je stečena u mlade dane
koju su odvezle daleke lađe
a uspomena je toliko draga
da za njom bol podmukli tišti
i suza (rekvizit stari)
ipak iz srca kane
dajem koliko se ište
ako se samo nađe
Mira Alečković
subota, 10. listopada 2015.
Miloš Crnjanski - Blagovesti
Foto:François Fontaine
Blagovesti
Ljubav što beše nije više.
Sudba mi bludi po nebu ovih dana,
blaga i mirna, kišom oprana,
kao ruka nekad po telu dragana.
Nad zemljom više ne miriše krin,
u proleču, oštar, bludan, ženski.
Rascvetane voćke stiskam na rebra,
kroz vazduh blagoveštenski.
Nestaje noć,
puna žalosti i bolnog razvrata,
a ja ostajem u vedrom vidiku,
modrim vodama, i rujnim šumama,
kao sen trske, lišća, rosnog vlata.
Miloš Crnjanski
Ljubav što beše nije više.
Sudba mi bludi po nebu ovih dana,
blaga i mirna, kišom oprana,
kao ruka nekad po telu dragana.
Nad zemljom više ne miriše krin,
u proleču, oštar, bludan, ženski.
Rascvetane voćke stiskam na rebra,
kroz vazduh blagoveštenski.
Nestaje noć,
puna žalosti i bolnog razvrata,
a ja ostajem u vedrom vidiku,
modrim vodama, i rujnim šumama,
kao sen trske, lišća, rosnog vlata.
Miloš Crnjanski
ponedjeljak, 7. rujna 2015.
Jovan Jovanović Zmaj - Žaba čita novine
Jovan Jovanović Zmaj - Žaba čita novine
Sedi žaba sama
na listu lokvanja,
od žarkoga sunca
štitom se zaklanja.
Da novine čita
to vam slika kaže,
al’ ne mož’ da nađe
što joj oči traže.
Znate već o čemu
žabe brigu vode,
hoće li se skoro
odseliti rode.
Sedi žaba sama
na listu lokvanja,
od žarkoga sunca
štitom se zaklanja.
Da novine čita
to vam slika kaže,
al’ ne mož’ da nađe
što joj oči traže.
Znate već o čemu
žabe brigu vode,
hoće li se skoro
odseliti rode.
subota, 29. kolovoza 2015.
Milena Pavlović Barilli - XIV
Fotografije: Martin Hlaváč
U jednom kutku
mora
spajajući vale
sa zvezdama
čekala sam
čitavog života.
***
Samo mudraci razumeju moje reči,
za ostale
vreme donosi pepeo.
Kao beskrajni nerazgovetni glasovi
krstare dani mojim životom,
kao seni
i kao vode.
***
Sve su mi reči bile tužne
Sada mi je milija ćutnja.
Život je dug
kao nepoznata reka.
Milena Pavlović Barilli
mora
spajajući vale
sa zvezdama
čekala sam
čitavog života.
***
Samo mudraci razumeju moje reči,
za ostale
vreme donosi pepeo.
Kao beskrajni nerazgovetni glasovi
krstare dani mojim životom,
kao seni
i kao vode.
***
Sve su mi reči bile tužne
Sada mi je milija ćutnja.
Život je dug
kao nepoznata reka.
Milena Pavlović Barilli
Milena Pavlović Barilli - Na kutku belog oblaka
Na kutku belog oblaka
– spava nejasna tuga
u neprekidnoj melodiji,
tihoj i zasanjanoj
usred zvezdane jeze.
Samo tamni plač šume
trese svoju srebrnu kosu
izgubljenu u oku razdaljine.
Milena Pavlovic Barilli
– spava nejasna tuga
u neprekidnoj melodiji,
tihoj i zasanjanoj
usred zvezdane jeze.
Samo tamni plač šume
trese svoju srebrnu kosu
izgubljenu u oku razdaljine.
Milena Pavlovic Barilli
nedjelja, 23. kolovoza 2015.
Milena Pavlović Barili - Volela sam da volim ...
“Volela sam da volim vise nego sto je uobicajeno.
Zato moji snovi nisu imali kuda da odu.
Pa sam se do zemlje savila.
Ostavite nocu prozore otvorene.
Ostavite ih da snovi mogu slobodno da odu
da se pretvore u vetar, pero, oblak, prah...
Da vas nikada ne zabole..”
― Milena Pavlović Barili
Zato moji snovi nisu imali kuda da odu.
Pa sam se do zemlje savila.
Ostavite nocu prozore otvorene.
Ostavite ih da snovi mogu slobodno da odu
da se pretvore u vetar, pero, oblak, prah...
Da vas nikada ne zabole..”
― Milena Pavlović Barili
Dušan Kovačević - Misli
Foto: Benoit Courti
Ostavite ruke - sme li neko sa mnom misli da obara? - Dušan Kovačević
Naual el Saadaui - Citat
Slika: Emilia Wilk
"Shvatila sam da je potpuno isceđena i poslednja kap svetosti iz moje krvi. Postala sam svesna istine. A istina je bila da je za mene bolje da budem prostitutka nego obmanuta svetica. Jer sve su žene obmanute. Muškarci su ti koji ih obmanjuju, a potom kažnjavaju zbog obmane. Muškarci su ti koji ih guraju do samog dna, a potom kažnjavaju jer su pale. Oni ih uvlače u brak, a onda kažnjavaju udarcima i psovkama, pretvarajući ih u poslugu koja im je stalno na raspolaganju. Najmanje obmanute žene upravo su prostitutke. A najtežu kaznu žene podnose upravo u ime braka i ljubavi.
Dok sam zurila u njega, shvatila sam da ga mrzim onoliko koliko samo žena može mrzeti muškarca, a rob gospodara. I znala sam po njegovim očima da me se boji onoliko koliko se muškarac može bojati žene, a gospodar roba..." Naual el Saadaui, "Žena na nultoj tački" |
subota, 22. kolovoza 2015.
petak, 21. kolovoza 2015.
Sergej Jesenjin - Pismo majci
Pismo majci
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
Sergej Jesenjin
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
Sergej Jesenjin
četvrtak, 20. kolovoza 2015.
Gustav Krklec - Poremećeni koraci
Poremećeni koraci
Ponekad, noću, idem pripit kući
i pitam sebe zašto pijem? Zato
što nema zvijezda, što je svuda blato
i što se srce stalno sprema pući.
Zato što slušam kako umirući
proklinju život, dok se mrko jato
oblaka ruši, i gromovi na to
tutnje nad krovom. Sve me, sve me muči.
Misli me peku. Srce puca. Pali
u grlu žeđa kakvu nismo znali:
za jednom kapi čistoga života.
Oh, naspi krčag crnog vina, nalij
do vrha čaše! - Gle, život se šali:
kopa nam rupu iza tuđeg plota.
Gustav Krklec
Ponekad, noću, idem pripit kući
i pitam sebe zašto pijem? Zato
što nema zvijezda, što je svuda blato
i što se srce stalno sprema pući.
Zato što slušam kako umirući
proklinju život, dok se mrko jato
oblaka ruši, i gromovi na to
tutnje nad krovom. Sve me, sve me muči.
Misli me peku. Srce puca. Pali
u grlu žeđa kakvu nismo znali:
za jednom kapi čistoga života.
Oh, naspi krčag crnog vina, nalij
do vrha čaše! - Gle, život se šali:
kopa nam rupu iza tuđeg plota.
Gustav Krklec
srijeda, 19. kolovoza 2015.
Arsen Dedić - Kuća pored mora
Kuca pored mora
Raznesene valima i vjetrom,
tu su samo rusevine ljeta.
Na rubu napustenog mora
i jednog izgubljenog svijeta.
Niceg nema, niceg nema
od tebe, od mene.
Ostala je samo prazna kuca,
malo stvari ljetovanja naseg.
Na stolu novine jos leze
sa nekim datumima jula;
nasa ljubav sad se rusi
kao pjescana kula.
Al' jos sam uvijek ovdje,
jos zagledan u more
na vratima vile u kojoj tuga spava,
a kise su se slile u cvjetove agava
i ljetu je kraj.
Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuca,
u noci okrenuta moru
sad ceka ljubavnike nove...
Niceg nema, niceg nema
od tebe, od mene
u njoj.
Arsen Dedić
Raznesene valima i vjetrom,
tu su samo rusevine ljeta.
Na rubu napustenog mora
i jednog izgubljenog svijeta.
Niceg nema, niceg nema
od tebe, od mene.
Ostala je samo prazna kuca,
malo stvari ljetovanja naseg.
Na stolu novine jos leze
sa nekim datumima jula;
nasa ljubav sad se rusi
kao pjescana kula.
Al' jos sam uvijek ovdje,
jos zagledan u more
na vratima vile u kojoj tuga spava,
a kise su se slile u cvjetove agava
i ljetu je kraj.
Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuca,
u noci okrenuta moru
sad ceka ljubavnike nove...
Niceg nema, niceg nema
od tebe, od mene
u njoj.
Arsen Dedić
utorak, 18. kolovoza 2015.
Željko Krznarić - Iz kojeg si ti svijeta
Slika: Kemal Kamil Akca
iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim
Željko Krznarić
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim
Željko Krznarić
petak, 7. kolovoza 2015.
Miloš Crnjanski - Trag
Slike: Anna Razumovskaya
Trag
Želim:
da posle snova
ne ostane trag moj na tvom telu.
Da poneseš od mene samo
tugu i svilu belu
i miris blag...
puteva zasutih lišćem svelim
sa jablanova
Miloš Crnjanski
Želim:
da posle snova
ne ostane trag moj na tvom telu.
Da poneseš od mene samo
tugu i svilu belu
i miris blag...
puteva zasutih lišćem svelim
sa jablanova
Miloš Crnjanski
Koko Šanel - Misli
Fotografija: Lillian Bassman
Kada ženi vratite misterioznost,vraćate joj i njenu mladost.
Koko Šanel
Koko Šanel
srijeda, 5. kolovoza 2015.
Koko Šanel - Misli
Fotografija: Elena Vizerskaya
Ako ste rođeni bez krila, nemojte ih sprečavati da rastu.
Koko Šanel
Koko Šanel
utorak, 4. kolovoza 2015.
Koko Šanel - Misli
Fotografija: Irina Bolotova
Ruke su posetnica devojke, vrat je njena lična karta, a grudi njen pasoš.
Koko Šanel |
ponedjeljak, 3. kolovoza 2015.
Sergej Jesenjin - Misli
Sećanje je jedini svedok da si nekada imao nekoga ko možda nikada nije ni bio tvoj.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
subota, 1. kolovoza 2015.
srijeda, 29. srpnja 2015.
ponedjeljak, 27. srpnja 2015.
Dragana Kragulj - Ljetna noć
Slika: Paul Benney
Ljetna noc
Krenuh preko praga
u mlaku ljetnu noc
jer
mirisala je daleka
tamna voda
a
neki lavez iza Velikih kola
sijao je zvijezde kao zito
i vjetar se sunjao vrbakom
zagnjurih glavu u mrak
kao da ronim
do dna
po kamen
Dragana Kragulj
Krenuh preko praga
u mlaku ljetnu noc
jer
mirisala je daleka
tamna voda
a
neki lavez iza Velikih kola
sijao je zvijezde kao zito
i vjetar se sunjao vrbakom
zagnjurih glavu u mrak
kao da ronim
do dna
po kamen
Dragana Kragulj
Željko Krznarić - Noćas te tugujem
Slika: Aurora Wienhold
NOĆAS TE TUGUJEM
Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer, nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.
Noćas te tugujem.
A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i sute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.
Noćas te tugujem i skitam.
Ne ljubim i pitam
Što je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narančama s juga
govori mi što je tuga.
Nisi daleko.
A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu sviječe.
I tugujem te nočas…
I tugujem…
I tugujem…
Željko Krznarić
Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer, nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.
Noćas te tugujem.
A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i sute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.
Noćas te tugujem i skitam.
Ne ljubim i pitam
Što je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narančama s juga
govori mi što je tuga.
Nisi daleko.
A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu sviječe.
I tugujem te nočas…
I tugujem…
I tugujem…
Željko Krznarić
nedjelja, 26. srpnja 2015.
Dobriša Cesarić - Povratak
Povratak
Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
a možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
desiti --- velim,
ali ja ne znam da li je želim,
il' ne želim.
U moru života što vječito kipi,
što vječito hlapi,
stvaraju se opet, sastaju se opet
možda iste kapi ---
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
jedna vječnost pusta,
mogla bi se opet u poljupcu naći
neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
prekrasna, u plavom,
ne sluteći da si svoju svjetlost lila
mojom davnom javom,
i ja koji pišem srcem punim tebe
ove čudne rime,
oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
svoje uho napne,
sigurnim će glasom zaglušiti razum
sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
pogledat ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
ko sunce u krugu,
i nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
a srca se dići ---
I slijepi za stope bivšega života
njima ćemo ići.
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
a možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
desiti --- velim,
ali ja ne znam da li je želim,
ili ne želim.
Dobriša Cesarić
Miloš Crnjanski - Priča
Slika: Craig Mullins
Slika: Susan Rios
Priča
Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.
I da je u nama pre uranka
zamiriso bagrem beo.
Slučajno se setih neveseo,
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.
Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.
Miloš Crnjanski
Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.
I da je u nama pre uranka
zamiriso bagrem beo.
Slučajno se setih neveseo,
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.
Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.
Miloš Crnjanski
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)