pub-2253380394260562

subota, 29. kolovoza 2015.

Milena Pavlović Barilli - XIV




Fotografije: Martin Hlaváč


U jednom kutku
mora

spajajući vale

sa zvezdama

čekala sam

čitavog života.

***

Samo mudraci razumeju moje reči,

za ostale

vreme donosi pepeo.

Kao beskrajni nerazgovetni glasovi

krstare dani mojim životom,

kao seni

i kao vode.

***

Sve su mi reči bile tužne

Sada mi je milija ćutnja.

Život je dug

kao nepoznata reka.

Milena Pavlović Barilli

Milena Pavlović Barilli - Na kutku belog oblaka



Na kutku belog oblaka
– spava nejasna tuga
u neprekidnoj melodiji,
tihoj i zasanjanoj
usred zvezdane jeze.
Samo tamni plač šume
trese svoju srebrnu kosu
izgubljenu u oku razdaljine.

Milena Pavlovic Barilli

Ivo Andrić - Misli


Slika: Ivan Hivrenko

“Ja se ne bojim ljudi, već onog neljudskog u njima.”

Ivo Andric

nedjelja, 23. kolovoza 2015.

Milena Pavlović Barili - Volela sam da volim ...




“Volela sam da volim vise nego sto je uobicajeno.
Zato moji snovi nisu imali kuda da odu.
Pa sam se do zemlje savila.
Ostavite nocu prozore otvorene.
Ostavite ih da snovi mogu slobodno da odu
da se pretvore u vetar, pero, oblak, prah...
Da vas nikada ne zabole..”


― Milena Pavlović Barili

Dušan Kovačević - Misli


Foto: Benoit Courti

Ostavite ruke - sme li neko sa mnom misli da obara? - Dušan Kovačević

Naual el Saadaui - Citat


Slika: Emilia Wilk

"Shvatila sam da je potpuno isceđena i poslednja kap svetosti iz moje krvi. Postala sam svesna istine. A istina je bila da je za mene bolje da budem prostitutka nego obmanuta svetica. Jer sve su žene obmanute. Muškarci su ti koji ih obmanjuju, a potom kažnjavaju zbog obmane. Muškarci su ti koji ih guraju do samog dna, a potom kažnjavaju jer su pale. Oni ih uvlače u brak, a onda kažnjavaju udarcima i psovkama, pretvarajući ih u poslugu koja im je stalno na raspolaganju. Najmanje obmanute žene upravo su prostitutke. A najtežu kaznu žene podnose upravo u ime braka i ljubavi.

Dok sam zurila u njega, shvatila sam da ga mrzim onoliko koliko samo žena može mrzeti muškarca, a rob gospodara. I znala sam po njegovim očima da me se boji onoliko koliko se muškarac može bojati žene, a gospodar roba..."

Naual el Saadaui, "Žena na nultoj tački"

petak, 21. kolovoza 2015.

Sergej Jesenjin - Pismo majci



Pismo majci

Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

Sergej Jesenjin

četvrtak, 20. kolovoza 2015.

Gustav Krklec - Poremećeni koraci








Poremećeni koraci

Ponekad, noću, idem pripit kući
i pitam sebe zašto pijem? Zato
što nema zvijezda, što je svuda blato
i što se srce stalno sprema pući.

Zato što slušam kako umirući
proklinju život, dok se mrko jato
oblaka ruši, i gromovi na to
tutnje nad krovom. Sve me, sve me muči.

Misli me peku. Srce puca. Pali
u grlu žeđa kakvu nismo znali:
za jednom kapi čistoga života.

Oh, naspi krčag crnog vina, nalij
do vrha čaše! - Gle, život se šali:
kopa nam rupu iza tuđeg plota.

Gustav Krklec

srijeda, 19. kolovoza 2015.

Arsen Dedić - Kuća pored mora




Kuca pored mora

Raznesene valima i vjetrom,
tu su samo rusevine ljeta.
Na rubu napustenog mora
i jednog izgubljenog svijeta.
Niceg nema, niceg nema
od tebe, od mene.

Ostala je samo prazna kuca,
malo stvari ljetovanja naseg.
Na stolu novine jos leze
sa nekim datumima jula; 
nasa ljubav sad se rusi
kao pjescana kula.

Al' jos sam uvijek ovdje,
jos zagledan u more
na vratima vile u kojoj tuga spava,
a kise su se slile u cvjetove agava
i ljetu je kraj.

Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuca,
u noci okrenuta moru
sad ceka ljubavnike nove...
Niceg nema, niceg nema
od tebe, od mene
u njoj.

Arsen Dedić





utorak, 18. kolovoza 2015.

Željko Krznarić - Iz kojeg si ti svijeta



Slika: Kemal Kamil Akca 




iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena 
kad mi pola zivota u tebe stane 
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci 
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta 
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim 
i nikad ne prebolim

Željko Krznarić

srijeda, 5. kolovoza 2015.

utorak, 4. kolovoza 2015.

pub-2253380394260562