pub-2253380394260562

srijeda, 3. prosinca 2014.

Paul Eluard - Zaljubljena



























Zaljubljena

Ona stoji na mojim očnim kapcima
I njene kose zamršene su u mojima,
Njeno telo ima oblik mojih ruku,
Ona je boje mojih očiju,
Ona se utapa u moju senku
Kao kamen u nebo.


Ona ima uvek otvorene oči
I ne dopusta mi da spavam.
Njeni snovi pri punoj svetlosti
Mogu sunce da ispare,
Zbog njih se smejem, plačem i smejem,
Govorim, a ništa ne kazujem.

Paul Eluard

srijeda, 19. studenoga 2014.

Žak Prever - Poljubi me



Žak Prever - Poljubi me

To je bilo u jednoj četvrti grada
Svetlosti
U kojoj je uvek mrak i uvek svetlost
I zimi i leti tamo je uvek zima
Stajala je na stepeništu
On kraj nje a ona kraj njega

Osećao se sumpor
Jer tog popodneva uništavali su stenice
Govorila je ovde je mračno
I zagušljivo
I leti i zimi ovde je uvek zima
Božija zvezda ne svraća u našu ulicu
Mora da ima preča posla u bogatijim
delovima grada

Zagrli me čvrsto
Ljubi me
Ljubi me dugo
Ljubi me
Kasnije biće kasno
Naš život to je sada

Ovde se umire od svega - 
od toplote i zime
Ili se smrzavaš ili gušiš
Ovde vazduha nema
Ako prestaneš da me ljubiš
Čini mi se umreću ugušena
Imaš petnaest godina imam petnaest
godina
Oboje trideset

Sa trideset godina više nismo deca
To su godine kad treba da se radi
To su godine kada se ljubi
Kasnije biće kasno
Naš život to je sada
Ljubi me

Paul Verlaine - Moj intimni san
























Moj intimni san

O ženi nepoznatoj san mi se čudan vraća,
O ženi što me voli i što je meni mila,
koja nikada nije kakva je prije bila,
a nije ni drukčija, i voli me i shvaća.

I jer me shvaća, ona jedina može ući
u moje srce – jao! – koje za nju samo
nije zagonetno, a znojno čelo tamno
jedina ona zna mi osvježit plačući.

Ne znam je l’ crna, plava, riđa ta ljepota.
Ime joj? Samo pamtim: zvoni milo i meko
kao imena dragih prognanih iz života.

Kao pogled kipa pogled je njen usnuli,
a u glasu joj tihom, teškom i dalekom
glasovi drhte dragi koji su umuknuli.

Paul Verlaine

ponedjeljak, 3. studenoga 2014.

Mika Antić,odlomak iz "Čarobne pesme"


Posle zvezdanih letova 
valja imati mesto 
gde možes da se spustiš. 

Jer ljudska srca su niska, 
zasadjena ko jagode. 

Odlomak iz "Čarobne pesme"-Mike Antića



nedjelja, 2. studenoga 2014.

Ljubivoje Ršumović - Lepa Kata

Lepa Kata


Bila jednom jedna Kata
U Perlezu blizu Čente
Lepa kao sa plakata
Pa i lepša na momente

Imala je oči plave
Original morska plavet
Nosaše ih posred glave
Tako da ti stane pamet

Imala je lepa Kata
Uz lepotu sto dukata
Pa je bila tatamata
Za sve momke iz Banata

Ljubivoje Ršumović







Laku noć



Laku noć i lijepi snovi !


Aforizmi - Aleksandar Baljak


Kamera ne voli njegovo lice. 
Zato on ne skida čarapu s glave.


Aleksandar Baljak

Aforizmi - Aleksandar Baljak


Aforizam je dokaz da se i velike drame mogu igrati na maloj sceni.

Aleksandar Baljak



Nikita Stanesku - Najkraća ljubavna pesma


Najkraća ljubavna pesma


Kaži mi, kada bih te jednog dana zgrabio


i stopalo ti poljubio


ne bi li posle toga malo hramala


u strahu da mi poljubac ne zgnječiš.


Nikita Stanesku


subota, 1. studenoga 2014.

Branislav Crnčević - Kad bi meni dali




                              Branislav Crnčević - Kad bi meni dali

Ljubivoje Ršumović - Babaroga



Babaroga


Ima jedna pećina stroga
U kojoj živi baba Roga

A ja sam valjda razumete
Jedno veoma hrabro dete

Pa sam rešio upravo stoga
Da joj pokažem njenog boga

Ali valjda znate i sami
Baba Roga se krije u tami

Nosim joj limun, nudim joj krušku
Al’ ona ni da pokaže njušku

Da li postoji il’ ne postoji
Uglavnom, ona se mene boji.

Ljubivoje Ršumović


Ana Ahmatova - Ne gledaj tako



NE GLEDAJ TAKO

Ne gledaj tako, u ljutnji ne mršti se
Ja sam tvoja ljubljena, ja sam tvoja
Niti pastirka, niti kraljica,
Čak ni monahinja-bogomoljka
U ovoj sivoj sam haljini od tralja
U cipelama izlizanih potpetica? 
Ali, kao i prije, dajem vruć zagrljaj
I strah nosim u velikim zjenicama
Pismo moje ne paraj, mili
Ne plači zbog laži istinske
I dobro ga, na samo dno, sakrij
Na dno svoje torbe sirotinjske


Ana Ahmatova

Herman Hese - Ponovni susret



                                                 PONOVNI SUSRET                                                                                                                                           
Da li si mogla da zaboraviš
     da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
s mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava
čitavo jedno kratko proleće
ogrtac sreće mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svet, nekada mirisan i raspevan,
sada siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i naših malih ludosti?

Zlo koje jedno drugom nanosimo
vreme briše i srce zaboravlja,
ali časovi sreće ostaju,
njihov je sjaj u nama.



Herman Hese

Lepa Simić - Pod teretom sećanja

























Pod teretom sećanja


Kotrljam se
kao iznemoglo sunce
stazama
što su u mladu trsku zarasle

Treperi lik 
moga dede
kraj stare vodenice

Tamne senke
preskaču prašnjavi fenjer
i prazne dzakove
prekrivene paučinom.

Putujem
kroz zelena polja
nošena sarenilom
čarobnih ćilima

Ruke širim
u prazno
Umorna mi ramena

Zvuci rodne grude
vraćaju mi 
detinjstvo na dlan

Noćas
nemam sna

Lepa Simić


petak, 31. listopada 2014.

Srpske poslovice


“Voda svašta opere, osim pogana jezika.”

Srpska poslovica



Turske poslovice


“Veseo čovjek je kao sunce; kud god ide osvjetljava.”

Turska poslovica

Momo Kapor


“Ja verujem da svaka priča pronađe onoga kome je namenjena; poput poruke upućene iz dalekih vremena.”

Momo Kapor

Laku noć


Laku noć i lijepi snovi!


Lepa Simić - Novembar se vuče






NOVEMBAR SE VUČE

Sretali smo se 
u nedostižnim snovima 
u mojim 
i tvojim pesmama

Tog novembra 
za tvoje tople oči 
dadoh dušu 
da je u tebi 
zaboravi vreme 

Srcem slikam 
zaigrane misli

U srebrnom gnezdu
usnula
pod vetrom
stihom pokrivena
mesečeva kći

Lepa Simić


Miroslav Antić - Snovi




Snovi

Velike reke imaju ušće
Koje ih pretvara u okean.

Veliki vetar prozračne
Puteve prema ravnici.

Ja imam samo san,
Običan malecki san
U kom sam za pedalj bliži
Ponekoj zvezdi
I ptici.

U zoru, od svega toga
Čitavo nebo izraste
Na mojim rukama toplim
I obrazima snenim.

I dan je nalik na jedne
Zenice graoraste
Oivičene zelenim.

I uopšte,
Zvezdo
I ptico,
Uopšte,
Celi svete,
Divno je kad se u nama
Neko čekanje javi.

Pa se od toga na usni
Nešto rumeno isplete.

I nešto graorasto
I zeleno u glavi.

Miroslav Antić



nedjelja, 26. listopada 2014.

PROVIDENCA



TONČI HULJIĆ & MADRE BADESSA BAND FT. PETAR GRAŠO - PROVIDENCA 


Ako se potrefi da projdes
mojin dvoron taman tu di triba
Providenca to bi bila
da mi do' da mi dojdes
da mi do' da mi dojdes
ka likarija

petak, 24. listopada 2014.

Marijan Ban - Škatula Za Sne

div>


                            Marijan Ban - Škatula Za Sne



Jedna iz glave mi ne gre
Da u snu pojubia san te
Došlo mi je to polako
Posli uprija san jako
Usne usnama

Marijan Ban- Oci zaljubljene



                          Marijan Ban- Oci zaljubljene


Sve kasnije san doma,
znan umorna je ona
da pita di san bija
s kin san ija
s kin san pija.

srijeda, 15. listopada 2014.

Magija Beograda (Bre) - Momo Kapor



Bre


Poslednjih desetak dana u Beogradu je boravila moja stara prijateljica, princeza Jelisaveta Karađorđević.
Došla je da poseti grad u kome se rodila. Ljubazno su joj pokazali Beli Dvor. Prošetala se perivojima po kojima se igrala dok je bila devojčica. Pomolila se u crkvi za seni svojih predaka.
Na njenom crnom slamnatom šeširu širokog oboda, sve vreme je venulo žuto cveće koje je ubrala na Kosovu Polju.
Za razliku od skorojevića obogaćenih preko noći, koji kada se vrate u Beograd iz belog sveta, imaju čitav niz primedbi na sve i svašta, Princeza se zaljubila u ovaj grad. Zavolela je, kaže, ljude, ulice, drvorede, našu hranu i način života…
Kada smo se upoznali pre dvanaest godina u Njujorku, otkrio sam joj tajnu, da sam kao dečak ljubio svaku žabu koju bih uhvatio.
— Zašto si ljubio žabe?



srijeda, 8. listopada 2014.

Haljina - Mira Alečković


HALJINA

Niko na njoj ne vidi tvoje ruke
kada prolazim ulicom.
Niko na njoj ne vidi tvoje prste
kad je vratim kući.

Maleno dugme je opet ušiveno,
i zakopčani svi snovi visoko do vrata.

Ja ovu haljinu nežno skidam,
ja ovu haljinu pazljivo oblačim.
Ona za mene moć mađije ima.
Volela bih da tvoje ruke na njoj
mogu da pokažem svima.

Mira Alečković



utorak, 7. listopada 2014.

Pazi na svoje misli…

+
Pazi na svoje misli – jer će postati riječi…
Pazi na svoje riječi – jer će postati djela…
Pazi na svoja djela – jer će postati navika…
Pazi na svoje navike – jer će postati karakter…
Pazi na svoj karakter – jer će postati tvoja sudbina…
+

ponedjeljak, 6. listopada 2014.

Jedan maleni cvet - Branko Miljkovic


Jedan maleni cvet


Branko Miljkovic

Jedan maleni cvet 
još ni progovorio nije 
a već je zano sve tajne Sunca 
i sve što zemlja krije. 

Jedan maleni cvet 
još nije ni prohodo 
a već je umeo sam da se hrani 
svetlošću, vazduhom i vodom. 

Jedan maleni cvet 
na zna da čita i piše, 
al' zna šta je život, šta je cvet, 
i miriše, miriše. 


nedjelja, 5. listopada 2014.

Momo Kapor - Magija Beograda




"...U proleće, kao da svi moji poznanici iz inostarnstva nagrnu u isto vreme u Beograd. Danima ništa ne radim, sem što im pokazujem grad i vodim ih sa sastanka na sastanak. Po dva puta ručam, po tri puta večeram, a usputna pića ne stižem ni da prebrojim! Usput, naravno, kao domaćin, moram da im objašnjavam stvari, koje ni sam sebi ne umem da objasnim...
- Kakvi su, u stvari, ljudi, Beogradjani?- pita me Bil, slavista iz Ohaja.- Šta je za njih karakteristično?
- Od svih Srba- kažem - Beogradjani najviše vole da ih vole!
- Ko ne voli da bude voljen?
- Niko, naravno, ali Beogradjani imaju, čini se, bolesnu potrebu za ljubavlju...
- Čime to tumačite? - pita radoznali Bil.
- Verovatno je to zbog toga - objašnjavam - što oni od malih nogu uče da je njihov grad najlepši na svetu, da je jedini podignut iznad dve velike evropske reke i da su se kroz istoriju svi otimali o njega. U njemu se najbolje živi, najukusnije jede, najlepše diše, najsladje spava. Beogradjani su najhrabriji, najpošteniji, najšarmantniji, najtalentovaniji; oni su švaleri, bekrije, lepotani...
- Pa - pita Bil - da li je to stvarno tako?
- Da vidite i jeste! - odgovaram i pocrvenim, jer sam upao u sopstvenu zamku. ..."

Momo Kapor

četvrtak, 2. listopada 2014.

Laza Kostić - Ej,pusto more



Ej, pusto more



Ej, pusto more! Ej, pusti vali!
Ponosni beljci, srcani zdrali!
Vi mi svu moju radost preneste,
I opet zato umorni neste!
Koji je od vas blazeni djoga
Sto j' odn'o morem dragana moga?
Il' nije jedan toliko sretan?
Pena vas bela sve poduzela,
Svi ste ga valjda trkom preneli;
Zato ste besni, konjici beli!
Al' da vas pustim na pleca gojna
Tugu kad draga izgubi vojna,
Taj teret ne bi preneti pregli,
Svi bi k'o janjci morem polegli,
Tuga bi moja u more pala -
Al' bi i mene sobom odzvala! 

Laza Kostić

pub-2253380394260562