pub-2253380394260562

petak, 31. listopada 2014.

Srpske poslovice


“Voda svašta opere, osim pogana jezika.”

Srpska poslovica



Turske poslovice


“Veseo čovjek je kao sunce; kud god ide osvjetljava.”

Turska poslovica

Momo Kapor


“Ja verujem da svaka priča pronađe onoga kome je namenjena; poput poruke upućene iz dalekih vremena.”

Momo Kapor

Laku noć


Laku noć i lijepi snovi!


Lepa Simić - Novembar se vuče






NOVEMBAR SE VUČE

Sretali smo se 
u nedostižnim snovima 
u mojim 
i tvojim pesmama

Tog novembra 
za tvoje tople oči 
dadoh dušu 
da je u tebi 
zaboravi vreme 

Srcem slikam 
zaigrane misli

U srebrnom gnezdu
usnula
pod vetrom
stihom pokrivena
mesečeva kći

Lepa Simić


Miroslav Antić - Snovi




Snovi

Velike reke imaju ušće
Koje ih pretvara u okean.

Veliki vetar prozračne
Puteve prema ravnici.

Ja imam samo san,
Običan malecki san
U kom sam za pedalj bliži
Ponekoj zvezdi
I ptici.

U zoru, od svega toga
Čitavo nebo izraste
Na mojim rukama toplim
I obrazima snenim.

I dan je nalik na jedne
Zenice graoraste
Oivičene zelenim.

I uopšte,
Zvezdo
I ptico,
Uopšte,
Celi svete,
Divno je kad se u nama
Neko čekanje javi.

Pa se od toga na usni
Nešto rumeno isplete.

I nešto graorasto
I zeleno u glavi.

Miroslav Antić



nedjelja, 26. listopada 2014.

PROVIDENCA



TONČI HULJIĆ & MADRE BADESSA BAND FT. PETAR GRAŠO - PROVIDENCA 


Ako se potrefi da projdes
mojin dvoron taman tu di triba
Providenca to bi bila
da mi do' da mi dojdes
da mi do' da mi dojdes
ka likarija

petak, 24. listopada 2014.

Marijan Ban - Škatula Za Sne

div>


                            Marijan Ban - Škatula Za Sne



Jedna iz glave mi ne gre
Da u snu pojubia san te
Došlo mi je to polako
Posli uprija san jako
Usne usnama

Marijan Ban- Oci zaljubljene



                          Marijan Ban- Oci zaljubljene


Sve kasnije san doma,
znan umorna je ona
da pita di san bija
s kin san ija
s kin san pija.

srijeda, 15. listopada 2014.

Magija Beograda (Bre) - Momo Kapor



Bre


Poslednjih desetak dana u Beogradu je boravila moja stara prijateljica, princeza Jelisaveta Karađorđević.
Došla je da poseti grad u kome se rodila. Ljubazno su joj pokazali Beli Dvor. Prošetala se perivojima po kojima se igrala dok je bila devojčica. Pomolila se u crkvi za seni svojih predaka.
Na njenom crnom slamnatom šeširu širokog oboda, sve vreme je venulo žuto cveće koje je ubrala na Kosovu Polju.
Za razliku od skorojevića obogaćenih preko noći, koji kada se vrate u Beograd iz belog sveta, imaju čitav niz primedbi na sve i svašta, Princeza se zaljubila u ovaj grad. Zavolela je, kaže, ljude, ulice, drvorede, našu hranu i način života…
Kada smo se upoznali pre dvanaest godina u Njujorku, otkrio sam joj tajnu, da sam kao dečak ljubio svaku žabu koju bih uhvatio.
— Zašto si ljubio žabe?



srijeda, 8. listopada 2014.

Haljina - Mira Alečković


HALJINA

Niko na njoj ne vidi tvoje ruke
kada prolazim ulicom.
Niko na njoj ne vidi tvoje prste
kad je vratim kući.

Maleno dugme je opet ušiveno,
i zakopčani svi snovi visoko do vrata.

Ja ovu haljinu nežno skidam,
ja ovu haljinu pazljivo oblačim.
Ona za mene moć mađije ima.
Volela bih da tvoje ruke na njoj
mogu da pokažem svima.

Mira Alečković



utorak, 7. listopada 2014.

Pazi na svoje misli…

+
Pazi na svoje misli – jer će postati riječi…
Pazi na svoje riječi – jer će postati djela…
Pazi na svoja djela – jer će postati navika…
Pazi na svoje navike – jer će postati karakter…
Pazi na svoj karakter – jer će postati tvoja sudbina…
+

ponedjeljak, 6. listopada 2014.

Jedan maleni cvet - Branko Miljkovic


Jedan maleni cvet


Branko Miljkovic

Jedan maleni cvet 
još ni progovorio nije 
a već je zano sve tajne Sunca 
i sve što zemlja krije. 

Jedan maleni cvet 
još nije ni prohodo 
a već je umeo sam da se hrani 
svetlošću, vazduhom i vodom. 

Jedan maleni cvet 
na zna da čita i piše, 
al' zna šta je život, šta je cvet, 
i miriše, miriše. 


nedjelja, 5. listopada 2014.

Momo Kapor - Magija Beograda




"...U proleće, kao da svi moji poznanici iz inostarnstva nagrnu u isto vreme u Beograd. Danima ništa ne radim, sem što im pokazujem grad i vodim ih sa sastanka na sastanak. Po dva puta ručam, po tri puta večeram, a usputna pića ne stižem ni da prebrojim! Usput, naravno, kao domaćin, moram da im objašnjavam stvari, koje ni sam sebi ne umem da objasnim...
- Kakvi su, u stvari, ljudi, Beogradjani?- pita me Bil, slavista iz Ohaja.- Šta je za njih karakteristično?
- Od svih Srba- kažem - Beogradjani najviše vole da ih vole!
- Ko ne voli da bude voljen?
- Niko, naravno, ali Beogradjani imaju, čini se, bolesnu potrebu za ljubavlju...
- Čime to tumačite? - pita radoznali Bil.
- Verovatno je to zbog toga - objašnjavam - što oni od malih nogu uče da je njihov grad najlepši na svetu, da je jedini podignut iznad dve velike evropske reke i da su se kroz istoriju svi otimali o njega. U njemu se najbolje živi, najukusnije jede, najlepše diše, najsladje spava. Beogradjani su najhrabriji, najpošteniji, najšarmantniji, najtalentovaniji; oni su švaleri, bekrije, lepotani...
- Pa - pita Bil - da li je to stvarno tako?
- Da vidite i jeste! - odgovaram i pocrvenim, jer sam upao u sopstvenu zamku. ..."

Momo Kapor

četvrtak, 2. listopada 2014.

Laza Kostić - Ej,pusto more



Ej, pusto more



Ej, pusto more! Ej, pusti vali!
Ponosni beljci, srcani zdrali!
Vi mi svu moju radost preneste,
I opet zato umorni neste!
Koji je od vas blazeni djoga
Sto j' odn'o morem dragana moga?
Il' nije jedan toliko sretan?
Pena vas bela sve poduzela,
Svi ste ga valjda trkom preneli;
Zato ste besni, konjici beli!
Al' da vas pustim na pleca gojna
Tugu kad draga izgubi vojna,
Taj teret ne bi preneti pregli,
Svi bi k'o janjci morem polegli,
Tuga bi moja u more pala -
Al' bi i mene sobom odzvala! 

Laza Kostić

Federiko Garsija Lorka - Narcis

Federiko Garsija Lorka - Narcis

pub-2253380394260562